Univerzalna usluga i prava korisnika

Svrha je bila istražiti kako EU okvir osigurava društveno važne ciljeve gdje tržište to osporava. Također i specifi čne zahtjeve za zaštitu prava korisnika. Materijal koji je obrađen tijekom sesije temeljio se na slijedećim izvacima iz: http://ec.europa.eu/information_society/policy/ecomm/index_en.htm

U skladu sa liberalizacijskim sektorom telekomunikacija iz 1998 Direktiva o univerzalnoj usluzi postavlja načela univerzalne usluge na temelju potrebe vezane za održavanje sigurnosne mreže za sve građane kako bi mogli pristupiti temeljnim komunikacijskim uslugama odgovarajuće kvalitete i pouzdanosti i koje bi imale odgovarajuću cijenu mreže. To se ne može osigurati samo preko Zakona o konkurenciji.

Garantira da građani mogu primati lokalne, nacionalne i međunarodne pozive, faksove i komunikacijske podatke sa fi ksne lokacije, a istovremeno osigurati odgovarajući broj telefonskih govornica na javnim mjestima. Te usluge se moraju osigurati i to posebnom kvalitetom za sve krajnje korisnike na teritoriju, bez obzira na njihov geografski položaj.

Pod obvezama univerzalne usluge, građani trebaju biti u mogućnosti javno pristupiti telefonskim uslugama, kao što su telefonski imenik, pomoć operatera i hitnim uslugama. Pozivi na broj 112, koji je europski broj za hitne situacije može se napraviti iz bilo koje EU zemlje besplatno sa bilo kojeg telefona, uključujući i telefonske govornice. Svaka zemlja treba imati barem jednu telefonsku centralu preko koje su svi pretplatnici dostupni svim krajnjim korisnicima.

Svake tri godine Europska komisija pregledava niz temeljnih telekomunikacijskih usluga. Jedan uvjet (koji je potreban ali nije dovoljan) za novu uslugu pod imenom “temeljna komunikacijska usluga” jest da se mora smatrati kao esencijalna za društvo, tj. Većina ljudi i kućanstava bi je trebali koristiti.

Ljudi sa invaliditetom

U slučaju ljudi sa invaliditetom i ljudi sa posebnim potrebama, Direktiva obvezuje zemlje članice na poduzimanje posebnih mjera kako bi se garantirao pristup i mogućnost svim javnim telefonskim uslugama. Takve mjere se odnose na to da javne govornice budu dostupne i prilagođenije ljudima sa invaliditetom i da se omogući da javne govornice budu prilagođenije ljudima sa oštećenjem sluha i govora.

Sredstva, tarife i kvaliteta

Kako bi se osigurao pristup uslugama za ljude sa posebnim društvenim potrebama ili koji imaju male prihode, zemlje članice mogu omogućiti tarifne opcije ili pakete koji su drugačiji od onih koji se normalno nude potrošačima na komercijalnoj bazi. Nadalje, korisnici bi trebali moći nadzirati i kontrolirati troškove i to na način da postoje posebne ustanove koje izdaju specifi cirane račune, te mogućnost selektivnog blokiranja određenih poziva, na primjer skupe pozive po posebnoj cijeni, sredstva pretplate ili plaćanja u fazama. Međutim, potrebno je da potrošači sami snose neke od troškova usluge. Nadalje, dok su oni koji ne plaćaju svoje račune zaštićeni od trenutnog isključenja u pojedinim slučajevima (na primjer tijekom rasprave o velikim računima usluge), ne mogu očekivati da će zauvijek zadržati telefonsku liniju. Kvaliteta je drugi ključni element koji nadziru regulatorna tijela koja mogu poduzeti potrebne mjere.

Financiranje univerzalne usluge

Postoji cijena za temeljni niz komunikacijskih usluga za sve krajnje korisnike. Stoga, Direktiva o univerzalnoj usluzi omogućava pružateljima usluga kompenzaciju ili od javnih fondova ili kroz kojekakve aranžmane podjele troškova između njih samih ako se pokaže da time odgovaraju obvezama univerzalne usluge koja je dovela do gubitka ili neto troškova koji prelaze normalne komercijalne standarde.

Zemlje članice mogu ići dalje od minimalnih zahtjeva koji se nalaze u Direktivi samo ako je određeno da se bilo koja dodatna obveza ne može fi nancirati prikupljanjem od pružatelja telekom usluga.