Privatnost u elektroničkim komunikacijama

Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama koja se temelji na prethodnim EU direktivama osigurava visoku razinu privatnosti svih komunikacija koje se odvijaju preko javnih mreža i to bez obzira na to kakva se tehnologija koristi. Svaka metoda komunikacije mora garantirati privatnost.

Nepravilno korištenje ili zlouporaba osobnih podataka predstavlja zabrinutost u društvu. U Europi pravo pojedinca na privatnost defi nirana je u Europskoj Konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Načela Konvencije tvore temelj regulatornog okvira koji je postavljen radi zaštite osobnih podataka, uključujući i EU zakonodavstvo o zaštiti podataka.

Zaštita u javnosti

Direktiva postavlja pravni okvir koji pojedincu garantira pravo na privatnost. To se postiže na način da se postave mjere koje svaka organizacija treba poštivati (uključujući vlade i gospodarstvo) kada rukuje osobnim podacima te tijekom dizajniranja i korištenja podatkovnih procesa.

Pokriva obradu osobnih podataka i zaštitu privatnosti uključujući odredbe o:

Esencijalni kriterij koji organizacijama dozvoljava pohranjivanje podataka i njihovu obradu je da pojedinci pristanu na davanje svojih osobnih podataka. Direktiva pokriva bilo koje podatke koji cirkuliraju preko javnih mreža u Europi i na taj način obuhvaća bilo koje podatke ili usluge koji dolaze izvan EU.

Nedavno priopćenje o čuvanju podataka u elektroničkim komunikacijama svih oblika osigurala je da takve organizacije ne zadržavaju osobne informacije više nego što je potrebno.

Vrijeme i mjesto

Osobni podaci koji tvore sadržaj naše komunikacije ili stvarno korištenje telekomunikacijskih mreža proizvode dodatne osobne podatke jednake kao da se ostavljaju ‘digitalni otisci’.

Podaci koje zovemo cirkulirajući opisuju aktivnost komunikacije koja je potrebna za efektivno pružanje usluge, ali to su također osjetljivi podaci koji se mogu koristiti za izradu detaljnog opisa životnog stila i aktivnosti osobe. Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama ograničava pohranjivanje takvih informacija do mjera koje su potrebne samo za svrhu naplate dugovanja. Izuzeci ovom pravilu su samo kada je sam potrošač pristao na korištenje informacija u svrhu promidžbe ili usluga sa dodatnom vrijednošću ili kao odgovor na zahtjev od strane policije ili sigurnosnih službi koje istražuju kazneno djelo u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom.

Lokacijski podaci mogu se generirati korištenjem telekomunikacijske usluge. Lokacijski podatak generiran iz mobilnih aplikacija je također osobni podatak i može se koristiti kao učinkovita metoda nadzora pojedinaca. Direktiva zahtjeva da se takav podatak zadrži samo uz prethodni pristanak pretplatnika i pretplatnik bi trebao imati mogućnost blokirati bilo kakvo sredstvo praćenja, čak i ako je pretplaćen na uslugu vezanu za tu lokaciju. I tada se mogu napraviti izuzeci za hitne usluge i tijela koja provode zakon.